Najdraži mužiću,
Razumijem da svako jutro odlaziš na posao i teško radiš za dobrobit naše obitelji. Odlaziš u svijet, boriš se sa zadacima koje imaš, ponekad si i prisiljen razgovarati s ljudima s kojima ti se ne da razgovarati, moraš se smješkati i kada ti nije do smijeha, naporno radiš kako bi ja mogla ostati kod kuće s našom djecom. Znam da ti ovo ne govorim često ni dovoljno, ali ja iskreno i istinski cijenim sve što činiš za nas, hvala ti za sve duge sate koje ostaješ na poslu kako bi nam priuštio krov nad glavom i hranu na stolu.
Hvala ti, puno ti hvala ljubavi na svemu.
Postoji samo jedna stvar koju te moram zamoliti. Možeš li molim te ugasiti svoju je… budilicu ujutro, da ne zvoni po 8 puta?
Razumijem. Umoran si. Nitko od nas dvoje nije spavao od kada su djeca rođena, i shvaćam da si iscrpljen. Ali to nije moja krivnja. Nije moja krivnja što svaku večer ostaješ budan do kasno u noć i gledaš sport ili igraš igrice, umjesto da odeš ranije u krevet i naspavaš se. Nije moja krivnja to što popiješ pivo ili dva prije spavanja i moraš ustati piškiti svakih sat vremena. Nije moja krivica to što si tako umoran, ali opet, ja sam ta koja pati svako jutro.
Nije problem kada se oglasi budilica jednom. Zatrese me, ali najčešće zaspim opet. Ali ona se oglasi opet, i opet. I opet za osam minuta kasnije i opet i opet sve dok me ne izludi odmah rano ujutro. Budilica je probudila mene, a ne tebe i onda me ulovi bijes, jer ne spavam 5 godina u komadu i znam da neću još sedmicama, osim ako te ne ugušim jastukom jedno jutro, pa završim u zatvoru, no možda se tamo barem naspavam i odmorim.
Ponekad, kad mi se posreći, a djeca me ne probude prije zore, volim spavati malo više, znaš, volim. Ali ne mogu to učiniti jer me klasični rock koji vrišti s tvoje strane kreveta, probudio sedam puta prije nego što si ti konačno digao svoju guzicu i otišao pod tuš.
A što se tiče djece, znaš i sam da nam dođu u krevet gotovo svake noći? A dobro znaš i sam kako su kenjkavi i čangrizavi kada se probude, jer nisu naspavani ( da to su naslijedili od mene). Pa, prijatelju moj, mužu jedini, kada se ti ne digneš nakon prvog zvuka alarma, naša se djeca probude. A onda probude i mene. I nitko od nas nije sretan zbog toga, dok se ti samo središ, jedeš i odeš iz kuće na posao, ja sam ta koja ostaje s djecom kod kuće i mrzimo jedni druge do popodne, jer smo umorni.
Zar ti ne kužiš da ti nedostaje sna? Ako planiraš ujutro odspavati dodatnih 40 minuta, postavi alarm malo kasnije, i digni se na prvi zvuk.
Ja eto nisam hotelski službenik, stoga ni neću biti ona koja će te ujutro buditi. Ili ti doći u sobu s vrućom kavicom i masirati ti stopala dok se ti frarjeru ne udostojiš dignuti. Ja sam samo žena koja nije spavala pet godina, i samo želim da se digneš iz kreveta kada se alarm oglasi prvi put.
Osjećaš se bolje kada to učiniš. Ja samo mislim na tvoje dobro. Cijela će se porodica osjećati bolje kada to učiniš. Molim te. Ako voliš mene i stalo ti je do mog mentalnog zdravlja za dobrobit naše djece, shvati ovo ozbiljno i prestani pomicati jeb…alarm 43 puta.
Hvala ti ljubavi.
